Osnovna škola "Bogoslav Šulek" Slavonski Brod

           U sklopu projekta Erasmus + u svibnju 2021. učenici 3.b i 3.d razreda OŠ „Bogoslav Šulek“ su bolje upoznali  život migranata.

          Jedan od ciljeva projekta Erasmus + je razvoj tolerancije i prevladavanje različitosti, a  kako takozvana balkanska ruta prelazi preko naše županije te  smo u našoj školi  imali i dvoje učenika azilanata iz Sirije, Shireen Nasu i Rashid Jabo, odlučili smo malo istražiti i bolje upoznati migrante.

            Započeli smo s razgovorom o tome što djeca znaju o migrantima te smo saznali da neki učenici nemaju baš dobro mišljenje o njima te da većina zna jako malo. Da bismo ih razumjeli, moramo ih upoznati. Istražili smo prvo značenjem pojmova migrant, izbjeglica, prognanik, azil, azilant te smo zaključili da je pravi naziv za ljude iz Pakistana, Afganistana, Irana, Iraka, Sirije i dr. država koji pokušavaju preko Hrvatske doći u zemlju u kojoj će živjeti bolje zapravo nije naziv migranti već izbjeglice, ali ćemo ih mi i dalje tako zvati jer je taj naziv kod nas općeprihvaćen. Prisjetili smo se Domovinskoga rata kada je Hrvatska primila i pružila zaštitu i pomoć izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine kao i prognanicima iz ratom zahvaćenih dijelova Hrvatske, a pogotovo sa istoka Hrvatske, iz Vukovara. Neki učenici su rekli da su njihovi djedovi i bake kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine pronašli zaštitu u Hrvatskoj te tu i ostali živjeti i po završetku rata. Učenici su spoznali  koji su to najčešći razlozi zbog kojih migranti napuštaju dom i domovinu i odlaze u nepoznato, a to su: rat , životna ugroženost, nesigurnost, siromaštvo, bijeda… Učenici su upoznali život djece migranata na višegodišnjem putu koji najčešće prelaze pješke bez dovoljno vode , hrane, sna,  u svakodnevnoj izloženosti opasnostima pri susretu s kriminalcima koji žele iskoristiti činjenicu da su potrebiti i nezaštićeni te da djeca svjedoče sukobima svojih najbližih s policijom koja ih želi vratiti nazad. Na putu su cijele obitelji smještene u jednu prostoriju ili šator, djeca nemaju prostor za igru, igračke, osnovne higijenske uvjete za život. Po dolasku u zemlju u kojoj zatraže i dobiju azil migranti nailaze na nove poteškoće,  a to je nepoznavanje jezika, pisma, djeca se moraju uključiti u školu koju godinama nisu pohađali, moraju se prilagoditi novoj kulturi i običajima, a opet sačuvati svoje običaje i kulturu koji ih vežu uz obitelj. Zbog višegodišnjih nasilnih i životno ugrožavajućih te traumatskih događaja djeca se u školi teško koncentriraju i pamte.

             Nakon svega što smo saznali uočili smo  kod učenika promjenu u razmišljanju o migrantima. Ta promjena je vidljiva i iz poruka koje su učenici uputili djeci migrantima (izbjeglicama) , azilantima po završetku svoga istraživanja. Evo nekih:

 Želim ti dobrodošlicu u Hrvatsku!

 Želim ti biti prijatelj.

 Važno je da si dobar i pošten, a ne koje si vjere i boje.

 Žao mi je što ti se u životu dogodilo puno ružnoga.

 Bit će zanimljivo učiti o običajima tvoje zemlje i upoznavati te s običajima moje.

 Ne želim da vam se događaju ratovi i rado bih vam pomogla .

Nadam se da će ti se svidjeti naša jela. Veselim se probati jela i kolače tvoje zemlje.

 Ne budite uplašeni, kad dođete u Hrvatsku pomoći ću vam!

         Učenici su sve što su saznali prikazali i na plakatu te na brošurama koje su sami izradili.

         Zaključili smo da da svi želimo isto bez obzira koje boje bili ( hranu, vodu, dom, miran san, sigurnost, ljubav, poštovanje…), da različitost nije razlog za ruganje i ismijavanje jer raznolikost može samo obogatiti našu sredinu te da je važno pružiti pomoć onome tko je u nevolji jer bi i mi voljeli da nama netko pomogne kada se nađemo u takvoj situaciji.

                       Učenici 3.B i 3.D razreda te učiteljice Jelena i Ljubica

Ostale fotografije i prezentaciju možete pogledati na opširnije.