Matična škola
1. | 8.00 - 8.45 |
2. | 8.50 - 9.35 |
3. | 9.50 - 10.35 |
4. | 10.40 - 11.25 |
5. | 11.40 - 12.25 |
6. | 12.30- 13.15 |
7. | 13.20 - 14.05 |
8. | 14.10 - 14.55 |
9. | 15.00 - 15.45 |
10. | 15.50 - 16.35 |
11. | 16.40 - 17.25 |
12. | 17.30 - 18.15 |
Područna škola - Vranovci
1.smjena | |
1. | 7.50 - 8.35 |
2. | 8.40 - 9.25 |
3. | 9.40 - 10.25 |
4. | 10.40 - 11.25 |
5. | 11.30 - 12.15 |
6. |
12.20 - 13.05 |
7./0.sat | 13.10 - 13.55 |
2.smjena | |
1. | 14.00 - 14.45 |
2. | 14.50 - 15.35 |
3. | 15.50 - 16.35 |
4. | 16.40 - 17.25 |
5. | 17.30 - 18.15 |
6. | 18.20 - 19.05 |
« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
10. i 11. listopada 2016.
Osmaši u Vukovaru
Učenici 8. razreda naše škole posjetili su 10. i 11. listopada grad Vukovar. Cilj je bio podučiti djecu o događanjima u Vukovaru i Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.
Matija Pudić, 8.b
Vukovar - grad heroj
Simbol Domovinskog rata, grad Vukovar, oduvijek sam imala želju posjetiti. Napokon mi se ta želja i ostvarila. Putujući, gledala sam beskrajne ravnice i zlatne boje Slavonije. Krajolik se svakim kilometrom mijenjao, ravnice su zamijenila naselja, sve dok se nisam našla u samom centru Vukovara. Predavanje "Domovinski rat" je bilo iznimno, no kada je pukovnik počeo govoriti o "Bitci za Vukovar" upijala sam svaku riječ. Gradski muzej Vukovar je bio sjetan i tužan. Prolazila sam pored "Puta spasa", a zatim sam posjetila Muzej vučedolske kulture. Sam način života Vučedolaca me impresionirao, njihova snalažljivost i kultura. Prvi dio večeri proveli smo u disku, vrijeme nam je brzo proletjelo u zabavi i druženju. Povratak u hostel je ubrzo uslijedio i morala sam na spavanje jer me čekao naporan dan. No, to se nije ostvarilo. Ujutro sam se probudila neispavana. Bila sam pod dojmom jučerašnjeg dana. Krenula sam na Memorijalno groblje. Sama činjenica da je najmlađa žrtva imala samo 6 mjeseci me užasnula. Cijeli dan pred očima su mi bili bijeli križevi. Spomen dom Ovčara me doveo do ruba suza kada sam vidjela preostale stvari žrtava. Neobična jeza i osjećaj nelagode me prolazio na Ovčari. Slušajući priču o stradanjima poginulih, pokušala sam zamisliti sebe u takvoj situaciji. Koliko obitelji je izgubilo svoje bližnje. S Ovčare uputila sam se u Vukovarsku bolnicu. One male i skučene sobe su izazivale strah u meni. Toliko je tužna spoznaja da su se djeca igrala u sobi gdje su ljudi umirali. I na kraju posjetili smo simbol grada, neuništivi vodotoranj. Vraćajući se kući, ovaj dvodnevni posjet Vukovaru potaknuo me na razmišljanje o pravim vrijednostima u životu.
Magdalena Jeleč, 8.b