Na samom početku školske godine, 6. rujna, oprostili smo se od naše radne kolegice Marije Magdalene Nikšić, nastavnice matematike, koja je prošle godine otišla u mirovinu.

Oproštajni govor napisao je profesor Goran Zovko.

"Malo učitelja dugo uživa svoju mirovinu, čini se bar tako, i kratko požive oni onaj drugi, neškolski život.

Škola - najljepše trošenje čovjeka!

Škola - ona koja sebi uzima sve, za unaprijed, i ostavlja iza sebe učitelja sretna, i onda kad naoko gubi.

Tako i Marija.   Jučer u klupama, danas u mirovini, sutra - negdje u zraku gdje drhat daleke pjesme dolijeće s druge obale.  Čekaj nas tamo, Marija!   I promatraj često, nas, što ostasmo, na ovoj strani rijeke, na obali koju si ostavila, promatraj nas onim svojim teleskopom, a mi ćemo biti tvoje zvijezde."