Već na samom početku našeg puta, u dvorištu naše škole, uočile smo natpis O.Š. Bogoslav Šulek. Zar nismo učili da ovakvu kraticu pišemo bez točke? A gdje su se izgubili navodni znakovi?

Put smo nastavile našom najprometnijom Osječkom ulicom. Natpis na jednoj kući obavještavao nas je da se IZNAMLJUJE poslovni prostor. Potom je uslijedio plakat koji je reklamirao prodaju KOŽNIH jakni (možda su mislili kožnatih!).

Ispred jednog kozmetičkog salona nudili su besplatno ŠMINJKANJE. Najava jednog koncerta kaže da dio sredstava od koncerta BITI ĆE doniran Domu za nezbrinutu djecu.

Poslije koncerta mogli bismo se fotografirati u samoposlužnom aparatu za SLIKANJE, ili možda u restoranu naručiti MJEŠANO meso.

Živimo li u STANBENOJ zgradi i imamo problema sa susjedima, uvijek postoji RIJEŠENJE.

I mogle smo tako u nedogled, materijala za uočavanje napretek. Ostale smo zatečene i pomalo zbunjene.

Jesmo li u svom životu, brzom i stresnom, zaboravili na naš hrvatski jezik?!

Učimo ga, jer jedino tako ćemo pokazati svoju ljubav prema vlastitom jeziku.

                                                                                                 Helena Stipić, 8.b