U ime roditelja 7. d razreda, koji je imao tu sretnu prigodu da mu profesorica Francika Zovko bude razrednica, htjela bih reći posljednje „hvala“ u ime svih roditelja ovog razreda, ali i u ime roditelja generacija djece na kojima je profesorica Francika ostavila trag svoje nesebičnosti i velikodušnosti.

Ljubav kojom je pristupala učenicima, njezin način kojim je uvažavala osobnost djece kojoj je predavala, trud i angažman koji je uložila u odgoj i oblikovanje kvalitetnih i dobrih ljudi, ono je na čemu smo joj zahvalni i ono je što čini da se sjećanje na takve profesore u djeci nikada ne ugasi. Svakom djetetu pristupala je kao brižan prijatelj i skrbnik. Nadmoćnom širokogrudnošću razumijevala je njihove godine, pubertete, obiteljske i socijalne prilike i uvijek se trudila u djeci probuditi njihove kvalitete i vrline. Britkošću svog uma i svojom duhovitošću znala je prokazati školske brige i probleme kao puko odrastanje.

Na svemu što je učinila da je se s radošću sjećamo, još jednom veliko „hvala“.

Neka joj je laka hrvatska zemlja koju je toliko voljela!