Putopis

         Nezaboravno zimovanje u Celju

Krenuli smo autobusom 1. veljače 2016. u ranim jutarnjim satima. Nisam nikoga poznavao, osim prijatelja Davida iz naše škole, pa sam se osjećao malo nelagodno. Vožnja do Celja je bila naporna, ali sam znao da će se isplatiti kad stignemo. Stigli smo malo prije ručka. Na prvi pogled hotel mi je izgledao staro, bio je drvene građe i dosta visok. Pored hotela se nalazilo skijalište. Odmah sam primijetio da nema puno snijega. Skijalište je bilo veliko i činilo se da ide u nedogled. Staza na kojoj ćemo mi vježbati bila je vrlo mala u usporedbi s pravom stazom, ali je bila dovoljna za nas početnike. Kad smo stupili u hotel, bili smo iznenađeni. Hotel je izgledao moderno i prostrano. Nastavnik je rekao da će naše sobe biti na 3. katu. Cure su bile u jednoj, a dečki u drugoj sobi. Kada smo sišli na ručak, svi smo se već pomalo upoznali. Nakon ručka vratili smo se u sobe i saznali da nam je cijelo poslijepodne slobodno za upoznavanje i druženje. Dali su nam jednu prostoriju u kojoj je bilo puno društvenih igara. Nama je najpopularnija igra bila zvrk i čovječe ne ljuti se (na slovenskom). Navečer smo se išli sanjkati i bilo je vrlo zabavno. Drugog dana nakon doručka, obukli smo se i krenuli na skijanje. Prvo smo unajmili pancerice, a onda smo krenuli s osnovama skijanja. Ja sam već bio na skijanju pa mi nije bio problem. Nakon što smo naučili osnove, krenuli smo na manju stazu. Instruktor bi nam zadavao zadatke koje bismo mi pokušali izvesti. Prvi dan skijanja mi je bio jako zanimljiv. Jedva sam čekao kad ću opet stati na skije. Poslijepodne smo išli na bazen gdje smo igrali puno igara u vodi. Navečer smo još otišli na večeru i to je bilo sve za taj dan. Treći dan smo išli posjetiti školu u Celju. U školi  su učenici napravili priredbu na kojoj su sami svoje pjesme morali izrecitirati. Tema je bila svetloba (svjetlost). Nakon predstave obišli smo školu, učionice su vrlo moderne. Imaju e-ploče, i u školi koriste e-imenike. Posjetili smo učionicu biologije u kojoj drže pravu zmiju. To nas je pomalo iznenadilo. Nakon škole otišli smo u trgovački centar. Poslijepodne smo ponovno išli na skijanje. Ovaj put smo učili kako skretati. Navečer smo imali plesnu večer. Učili smo plesati engleski i bečki valcer. Svima nam je bilo malo neugodno, ali smo preživjeli. Četvrti dan nam je bio zadnji dan skijanja. Mogli smo skijati kako želimo, samo da ne vozimo prebrzo. Poslijepodne smo iskoristili za kupovinu suvenira, druženje i zabavu. Nakon povratka u hotel odlučili smo se popeti na vrh brda. Penjanje je bilo naporno, ali je vrijedilo kad smo se popeli. S vrha se sve dobro vidi, hotel, grad, staza, okolica. Iskoristili smo priliku za fotografiranje. Navečer, tijekom večere, pustili su nam hrvatske pjesme. To je bilo vrlo lijepo od njih. Spakirali smo se i te noći ostali dugo budni i razgovarali. Ujutro smo nakon doručka krenuli kući. Bilo mi je žao što odlazimo jer je ovo bilo moje najbolje zimovanje. Društvo je bilo odlično i svi smo se sprijateljili. U skijanju sam jako uživao. Tih pet dana mi je prošlo vrlo brzo, ali sam siguran da nikada neću zaboraviti svoje zimovanje u Celju.

                                               Matija Pudić, 7.b