U 2024./2025. školskoj godini odobren nam je školski preventivni program i sufinanciran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih u iznosu od 1.500 EUR.

 Školski preventivni program temeljen je na činjenici da sadržajno iskorišteno slobodno vrijeme kao i poticajno školsko okruženje osnažuju učenikovu osobnost te se na taj način osigurava odrastanje oslobođeno od rizika ovisničkog ponašanja. Edukacija za učenike u našoj školi usmjerena je na samokontrolu, emocionalnu svjesnost, komunikaciju, rješavanje problema u odnosima s drugim ljudima te podupiranje i razvijanje vještina i znanja koje doprinose očuvanju mentalnog zdravlja naših učenika. U provođenje programa uključena su sva tri čimbenika odgojno – obrazovnog procesa, a to su učenici, nastavnici i roditelji. Osnovni cilj je stvaranje poticajnog, sigurnog i suradničkog okruženja u školi te prevencija ovisničkog ponašanja među učenicima osnovnoškolskog uzrasta. Želimo dovesti do smanjenja pojave svih oblika rizičnih ponašanja kod učenika, unaprjeđenje cjelokupnog zdravog razvoja djece te poticanje aktivnog uključivanja njihovih roditelja i nastavnika u provedbu programa. Očekivana postignuća preventivnog programa su: zdrav razvoj učenika, suradnja i nenasilje među učenicima, prevencija ovisnosti i sprječavanje školskog neuspjeha te osnivanje i oprema savjetovališta za učenike i roditelje o navedenoj problematici. 

 U društvu se bilježi porast različitih oblika socijalno neprihvatljivih ponašanja, npr. problemi u ponašanju, maloljetnička delikvencija nasilje i ovisnosti. Brojna istraživanja identificiraju rizične čimbenike koji pogoduju razvoju istih. Ove čimbenike nalazimo u obitelji, školi, neformalnim skupinama, društvenoj zajednici i individualnim osobinama djeteta i mlade osobe. Obzirom da škole mogu dati značajan doprinos u podršci djeci, mladima, obiteljima, a osobito onima kod kojih je ugroženo zadovoljenje psihosocijalnih potreba, škola i svi drugi činitelji obvezni su aktivno i organizirano sudjelovati u prevenciji poremećaja ponašanja i ovisnosti. Školski preventivni program – ŠPP – provodi se sukladno Nacionalnoj strategiji suzbijanja zlouporabe droge i nasilja u Republici Hrvatskoj. Važno je raditi na smanjenju ili uklanjanju čimbenika rizičnog ponašanja kod djece i mladih, a poticati čimbenike zaštite. Voditeljice programa su stručne suradnice pedagoginja i psihologinja, a ravnatelj škole odgovoran je za njegovo provođenje. Kako bismo stvorili ozračje u školi u kojem će se svi osjećati sigurno i uvažavano neizostavna je dobra i učinkovita prevencija što predstavlja zajednički posao odgojno-obrazovnih institucija, obitelji, službe socijalne skrbi, policije i pravosudnih institucija. Školski preventivni program ima za cilj jačati i razvijati osobne i socijalne kompetencije naših učenika kako bi živjeli kvalitetnim životom i naučili različite strategije kako se nositi i adekvatno odgovoriti na životne okolnosti u kojima se nalaze. Iako je naglasak na razvoju kompetencija djece, implementacija preventivnih programa te njihovi pozitivni rezultati nisu mogući bez uključivanja i stvaranja kvalitetne okoline u kojoj djeca i mladi odrastaju, što uključuje i sve odrasle koji dolaze s njima u doticaj – obitelj, odgojno-obrazovni djelatnici, prijatelji, lokalna zajednica te samo društvo. Ovim preventivnim programom usmjereni smo na jačanje škola i okružja u kojima djeca, uz obitelj, najviše borave, kako bi (p)ostale zaštitni čimbenici u njihovom mentalnom zdravlju. želimo utjecati na razrednu klimu nizom aktivnosti i radionica, uspostaviti povjerenje i mogućnost otklona možebitnih nesuglasica u razredu, razvijati poticajnu motivaciju i najviše od svega odnos prema školi kao mjestu sigurnosti, mjestu razvoja njihove osobnosti. Potaknut ćemo učenike da se razviju kao osobe bez negativnih interesa, sa željom da vrijeme dijele s drugom osobom, da razvijaju vlastitu osobnost utemeljenu na dobrim odnosima s drugim ljudskim bićima. ŠPP ostvaruje se kroz redovitu nastavu, satove razrednika, školske i razredne projekte, predavanja, radionice s učenicima, edukacijom učitelja, edukacijom roditelja na roditeljskim sastancima te suradnjom s drugim institucijama.

Projektom smo utjecali na povećanje emocionalne pismenosti učenika. Učenici su naučili prepoznavati, imenovati i izražavati emocije na primjeren način. Uočeno je smanjenje impulzivnih reakcija i češće korištenje verbalnog izražavanja emocija. Razvijene su strategije suočavanja sa stresom. Učenici su usvojili konkretne tehnike za smanjenje stresa (disanje, relaksacija, vođenje dnevnika misli, mindfulness). Veći broj učenika prijavio je da koristi naučene tehnike i izvan škole. Poboljšana međusobna komunikacija i odnosi među učenicima. Smanjen je broj konflikata i nesporazuma u razredu. Učenici češće iskazuju empatiju i spremnost na pomoć vršnjacima. Povećana je svijest o važnosti mentalnog zdravlja. Učenici, roditelji i nastavnici bolje razumiju što je mentalno zdravlje i kako ga čuvati. Veći broj učenika izražava spremnost potražiti pomoć ako osjeti emocionalne poteškoće. Uspostavljena je podržavajuća školska klima. Učenici su se osjećali sigurnije i prihvaćenije tijekom provedbe projekta. Aktivnosti poput “Sandučića povjerenja” i “Tjedna mentalnog zdravlja” stvorile su osjećaj zajedništva i međusobne podrške. Povećana je uključenost roditelja i nastavnika. Roditelji su kroz radionice i informativne materijale osvijestili svoju ulogu u očuvanju mentalnog zdravlja djece. Učitelji su razvili veću osjetljivost za emocionalne potrebe učenika.