Svjesni smo činjenice promjene životnih okolnosti što je dovelo i do promjene životnih navika kako odraslih tako i djece. Sve te okolnosti i navike dovele su do porasta tjelesne neaktivnosti te se odražavaju i na sveukupno zdravlje.  Stoga je potrebno istaknuti da važnu ulogu za pravilan rast i razvoj djece ima tjelesna aktivnost. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji tjelesna aktivnost  je bilo koji tjelesni pokret koji proizvode skeletni mišići i koji zahtijeva utrošak energije. Tjelesna se aktivnost odnosi na svo kretanje, uključujući tijekom slobodnog vremena, za prijevoz do i od mjesta kao i obavljanje bilo kojeg posla neke osobe. Tjelesna aktivnost umjerenog i jakog intenziteta poboljšava fizičko i psihičko zdravlje.

Djeca i adolescenti od 5-17 godina trebali bi raditi barem prosječno 60 minuta dnevno tjelesne aktivnosti umjerenog do jakog intenziteta, uglavnom aerobne, tijekom tjedna. Najmanje 3 dana u tjednu i one vježbe koje jačaju mišiće i kosti. Također trebali bi ograničiti količinu vremena provedenog u sjedećem položaju, posebice količinu vremena provedenog pred ekranom.

Iz ovih je preporuka vidljivo da bi se u predškolskoj dobi dijete trebalo kretati veći dio dana jer je to neophodno za rast i razvoj. Istraživanja pokazuju da se tjelesnom aktivnošću djece predškolske dobi smanjuje rizik od prekomjerne težine i pretilosti u kasnijoj dobi.

Kretanje je jedna od osnovnih potreba ljudskog bića i zato djecu treba poticati na kretanje od najranije dobi. To je najlakše postići onime što je djetetu svojstveno – igrom.

Aktivnosti koje se provode s djecom su prirodni oblici kretanja: puzanje, hodanje, trčanje, skakanje, provlačenje, penjanje, guranje, potezanje, potiskivanje, bacanje, hvatanje, dizanje, nošenje, kotrljanje, razni poligoni, igre lovice i pojednostavljene sportske igre.

Tjelesna aktivnost djece omogućuje pravilan razvoj te jača mišićni i koštani sustav, pomaže mentalnom razvoju, akomodaciji oka, koordinaciji pokreta i razvoju ravnoteže kao i razvoju fine motorike. Kod djece koja su uključena u razne tjelesne aktivnosti bolja je percepcija, spremnost za školu, viši su rezultati na matematičkim i verbalnim testovima i ne manje važno, pruža djetetu priliku za socijalizacijom, razvija samopoštovanje i zadovoljava potrebu za samoostvarenjem.

Literatura:

https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/physical-activity

https://logoped.hr/vaznost-tjelesne-aktivnosti-razvoj-djeteta/

Istraživanja pokazuju kako sve veća izloženost ekranima od najranije dobi negativno utječe na razvoj mozga kod djece! Sve više roditelja uočava kod svog djeteta (najčešće u dobi od 2 -3 godine) kako ne komunicira.

Sve veći je broj djece s teškoćama komunikacije i slabije razvijenog govora, a uzrok se nalazi u povezanosti pretjeranog izlaganja ekranima. Dijete u ranoj dobi razvija svoje vještine istražujući okolinu i komunicirajući sa svojim bližnjima. Ova rana iskustva jako su važna i o njima ovisi kako će se dijete dalje razvijati. Ukoliko ona izostanu u ključnoj razvojnoj dobi do treće godine dolazi do poteškoća u razvoju.
Djeca mlađa od 3 godine koja često koriste digitalne medije imaju manje vremena za slobodnu igru i interakciju s roditeljima, što posljedično dovodi do nepovoljnog utjecaja na cjelokupan razvoj djeteta.

Sadržaji koje djeca gledaju često su neprimjereni njihovoj dobi te ih oni nisu u mogućnosti razumjeti.

Dijete dok gleda sadržaje na ekranima ima ulogu pasivnog promatrača, izostaje interakcija koja je „hrana“ za dječji mozak i ključna za napredak i razvoj.
Prekomjerna uporaba digitalnih medija može dovesti do rizika od:
• Poteškoća spavanja. Mala djeca s većom izloženošću medijima ili koja u svojim spavaćim sobama imaju TV, računalo ili mobilni uređaj, manje spavaju i zaspu kasnije tijekom noći.
• Kašnjenja u učenju i socijalnim vještinama. Djeca koja gledaju previše TV-a u dojenačkoj i predškolskoj dobi mogu pokazati kašnjenje u pažnji, razmišljanju, jezično govornom razvoju i socijalnim vještinama. Jedan od razloga kašnjenja mogao bi biti taj što manje komuniciraju s roditeljima i obitelji. Roditelji koji drže televizor uključen ili se fokusiraju na vlastite digitalne medije propuštaju dragocjene prilike za učenje i interakciju sa svojom djecom.
• Pretilost. Korištenje digitalnih medija tijekom predškolske dobi povezano je s debljanjem i rizikom od dječje pretilosti. Također, djeca koja pretjerano koriste medije manje vremena provode u zdravoj, fizičkoj igri.
• Problema u ponašanju i emocionalnih teškoća. Nasilni sadržaj na ekranima može pridonijeti problemima u ponašanju djece, bilo zato što su uplašena i zbunjena onim što vide ili pokušavaju oponašati likove na ekranu.

Preporuke za korištenje ekrana:

• Izbjegavajte korištenje ekrana do 2. godine djetetova života.
• Nakon druge godine ograničite korištenje ekrana do 1 sat dnevno.
• Izbjegavajte korištenje medija kao jedini način smirivanja djeteta. To može dovesti do problema s postavljanjem granica i/ili nesposobnosti djece da razviju vlastitu emocionalnu regulaciju.
• Izbjegavajte korištenje za vrijeme zajedničkih aktivnosti (obroci, izlasci itd.).
• Zajednički komentirajte edukativni sadržaj koji gledate kako bi pospješili razumijevanje i učenje kod djeteta.
• Izbjegavate gledanje ekrana sat vremena prije odlaska na spavanje.
• Isključite televizore i druge uređaje kada se ne koriste. Pozadinski mediji mogu odvratiti pozornost od interakcije roditelja i djeteta i dječje igre, te time narušiti pravilno usvajanje jezika i socijalno emocionalnih vještina.
• Ne osjećajte pritisak da rano uvedete tehnologiju. Medijska sučelja su intuitivna i djeca ih mogu brzo usvojiti.
• Budite aktivan partner u djetetovu odrastanju! Volite ga, igrajte se, nasmijte ga, zagrlite ga! Niti jedan ekran ne može to zamijeniti

U 4. godini dolazi do razvoja sposobnosti razlikovanja pojavnosti od stvarnosti – dijete počinje razlikovati stvarne predmete od onih na ekranu (izmišljeno i stvarno).
Preporuke: pomozite djetetu da razlikuje stvarnost od mašte i fikcije. Objasnite mu da situacije prikazane u crtićima nisu uvijek moguće u stvarnom životu (npr. kad lik u crtiću padne sa zgrade i nastavi trčati). Roditelji bi trebali pažljivo birati sadržaje koje dijete gleda, zajedno s djetetom komentirati što dijete gleda i ograničiti vrijeme pred ekranom. Djeca su posebno sklona oponašati ona ponašanja za koja su modeli nagrađeni ili za koja nisu kažnjeni, dok će ponašanja za koje je model kažnjen vjerojatno zapamtiti, ali ih neće sama izvoditi bojeći se negativnih posljedica takvog ponašanja. Najčešće, djeca će obraćati pažnju i učiti ponašanja od onih modela koji su dobri, snažni, moćni, lijepi ili slični njima samima.

Na tržištu se nude razne aplikacije koje su označene kao „edukativne”, međutim, one mogu poučavati samo specifične predškolske vještine poput prepoznavanja boja, slova, brojeva i slično. Ti su programi dobri samo kao nadopuna ostalim aktivnostima i načinima učenja, a ne kao dominantna aktivnost. Vještine koje su djetetu za školu potrebne su i kontrola ponašanja/reakcija, upravljanje emocijama, kreativno razmišljanje koje se najbolje uče kroz igru s obitelji i prijateljima u stvarnom svijetu.

Prekomjerno korištenje ekrana ostavlja manje vremena za aktivnosti koje potiču razvoj fine motorike te koordinacije oka i ruke – crtanje, slaganje i izrađivanje predmeta. Djetetu su potrebne aktivnosti manipuliranja igračkama ili predmetima s prstima i rukama, što zahtijeva složenije motoričke vještine. Nadalje, dijete može naići na nasilne, seksualne, dobno neprimjerene sadržaje koje još uvijek ne može razumjeti, a koji mogu ostaviti štetne posljedice. Emocionalne reakcije na zastrašujuće sadržaje mogu biti različite; u nekim situacijama je potrebno potražiti stručnu pomoć za dijete. Ukoliko dijete vidi zastrašujuće sadržaje na ekranu – važno je razgovarati s njime, objasniti mu da se to nije stvarno dogodilo. Pratiti igru djeteta i crteže – djeca tako proživljavaju i preslaguju doživljena iskustva. Djeca često skrivaju informacije o sadržajima koje gledaju od roditelja – provjeriti jesu li roditelji upućeni u vrstu sadržaja.

Važno je koristiti ekrane u pozitivne svrhe, npr. za: povezivanje sa članovima obitelji i prijateljima koji su daleko od nas, zajedničko igranje edukativnih igara, stjecanje novih znanja i vještina, u svrhu komunikacije kod djece s komunikacijskim teškoćama, korištenje ekrana u odgojno-obrazovnom radu. Preporuka je koristiti sadržaje koji koriste koriste jezik, likove, zaplete, glazbu i humor primjerene djeci, koji potiču interakciju i nude pozitivne uzore i pozitivni primjere ponašanja odraslih prema djeci te sadržaji koji stvaraju „sigurna utočišta” za djecu.

Preporuka sadržaja na internetu:

Aplikacije za roditeljsku zaštitu: Youtube kids – za djecu stariju od 4 godine, opcija roditeljske kontrole – roditelj može odobriti ili zabraniti pojedine sadržaje; Brojač vremena – ograničenje vremena koje dijete provodi na aplikaciji • Google Family Link • Streaming servisi s kvalitetnim sadržajima: BabyFirst Video, Amazon FreeTime, Disney Junior Appisodes, Nick Jr. App, Boomerang, HBO Max, Netflix • Recenzije sadržaja: Common Sense Media, Tech with Kids, Parent’s Choice, ili Teachers With Apps. • Juhuhu HRT (od 3 do 8 godina).

Izvor: sažetak predavanja „Pametno s ekranima u ranoj dobi“ u sklopu projekta (e)odrastanje – izazovi i mogućnosti.

Pametno-s-ekranima-u-ranoj-dobi-sazetak